Kako se Zagrebačka katedrala preselila u rokersku Tvornicu
Prošlotjedni koncert duhovne glazbe voditelja molitvene zajednice Srce Isusovo iz Zagreba Alana Hržice potvrdio je da je to moguće
Donedavno je bilo posve nezamislivo da se Zagrebačka katedrala preseli u zagrebačku Tvornicu. Doista tako. Kako u stvarnosti, još više metaforički i simbolički s golemom porukom koja se skriva u tome zahvatu.
Naime, prošlotjedni koncert duhovne glazbe voditelja molitvene zajednice Srce Isusovo iz Zagreba Alana Hržice potvrdio je da je to moguće, odnosno da je moguće u rokerskoj Tvornici okupiti oko tisuću i pol ljudi, ispuniti dvoranu do posljednjeg mjesta i to mahom mladim ljudima, koji nisu došli samo radi svirke i zajedničkog pjevanja, nego radi duhovne obnove. Jer, iskreno, taj je koncert bio više od običnog koncerta i već nakon prvih nekoliko izvedbi pretvorio se u duhovnu obnovu za sve one koji su ondje došli te večeri. Namjerno ili slučajno, svejedno.
Osim što se s jedne strane, a što je već prepoznato i detektirano, radi o očitom trendu i fenomenu duhovnog buđenja mladih u Hrvatskoj u posljednjih nekoliko godina, u ovom slučaju treba prepoznati još nešto, a to je sakralizacija (posvećivanje) nesakralnog prostora. Izlazak duhovnog iz crkvenog zdanja i odlazak u tvornicu. Preseljenje duhovne obnove u dvoranu za rock koncerte, jer duh nije omeđen samo crkvenim prostorom, pa se slobodno širi ondje gdje želi. Manifestacija je to i svijesti tih mladih ljudi da žele biti viđeni i prepoznati upravo u tome i takvome kontekstu, izvan pastoralnih dvorana i župskih prostorija i na način koji odgovara njihovom dobu, a koji se kroz izvrsnost moderne duhovne glazbe može identificirati s bilo kojim glazbenim izričajem danas. To nije, naime, glazbena “kuruza”, nego ozbiljni i zahtjevni glazbeni aranžmani.
No, glazba je ovdje samo okvir i povod da vidimo što se oko nas događa. A to je – nova Crkva.
Tu novu Crkvu očito više neće zanimati masovnost i pučka jednostavnost folklorističke i tradicionalne pobožnosti, jer ona želi biti baš ona biblijska sol zemlje. “U biblijskim slikama o soli zemlje i svjetlu svijeta nalaze se nagovještaji o zastupničkoj ulozi Crkve. Sol zemlje pretpostavlja činjenicu da nije cijela zemlja sol. Crkva kao Crkva ima zadatak djelovati za cjelinu i u cjelini, ona nije ničija kopija, ona nije država. Ona mora biti izvor posebnog poslanja, mora predstavljati prodor iz svijeta u Božju svjetlost, otvor kroz koji će u svijet dolaziti zrak kako bismo mogli disati”, proročki je govorio Joseph Ratzinger u knjizi “Sol zemlje” i opisivao upravo ono što mi danas imamo priliku gledati u zbivanjima koja nas okružuju, a u kojima se pojavljuju neki novi mladi ljudi koji suvremenoj crkvenosti i duhovnosti daju posve novi oblik i smisao. I to ne samo kao prilika da se posvete nesakralni prostori poput Tvornice, nego da se “osoli” i sama Crkva i njezin vrh, do kojega taktovi iz Tvornice tek slabašno dopiru, jer se teško odvojiti od konstantinovske zamamnosti da Crkva mora biti moćna kao država. Dovoljno joj je samo biti sol, rekao bi mudri Benedikt XVI.
Foto: Davor Visnjic / PIXELL
Izvor: vecernji.hr